Warning!Führer zone!

Adolf Hitler rođen je u Braunau na rijeci Inn u Austriji od majke Klare i oca Aloisa, željezničara - 20. travnja 1889. Imao je tri starija brata koji umiru u ranoj mladosti pa stoga majka Adolfa obožava. Hitler će kasnije napisati o majci: Njemačkom je narodu darovala velikog sina. Kao dijete Hitler je obožavao Karla Maya i Winnetoua. Kad bi ga otac tukao mislio je na Winnetoua i samo bi glasno brojao udarce koje bi mu otac zadavao, što je oca znalo preplašiti - mislio bi da je Adolf poludio. Hitler nikada nije završio nikakvu školu, no u mladosti je želio postati umjetnik, što njegov otac nije odobravao. Stoga nakon očeve smrti odlazi u Linz. Iz Linza odlazi u Beč kako bi studirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Položio je prvi prijemni krug, ali drugi nije prošao. U Beču se uzdržavao preslikavanjem motiva s razglednica. U Linz se vraća 1907. jer majka mu je na samrti, kratko prije Božića ona umire. Nakon majčine smrti ponovo se prijavio na Akademiju likovnih umjetnosti, ali ga opet odbijaju. Za odbijanje je tvrdio da nije on kriv već akademija jer nije prepoznala njegov genij.

Godine 1912. preselio se u München gdje je bio crtač razglednica i plakata te dekorater sve do 1914. godine. Izbijanjem 1. svjetskog rata dobrovoljno se prijavio u vojsku. Raspoređen je u 16. bavarsku pričuvnu pješadijsku brigadu. Njegova postrojba odlazi na zapadnu bojišnicu, tu dobiva željezni križ - orden za hrabrost. A kao kurir dobiva i čin razvodnika. U vojsci ga prati glas čudaka - ne pije, ne puši, izbjegava žene i javne kuće. Jedini mu je prijatelj Foxel - pas, britanski prebjeg. U proljeće 1918. za vrijeme savezničkih napada u kojima su korišteni i plinovi Hitler zakratko gubi vid. Vijest o kapitualciji zatječe ga u lazaretu. Po njegovim riječima taj trenutak je bio prekretnica u njegovom životu - odlučio je postati političar. Sudjeluje u revoluciji i uspostavi sovjetske Bavarske 1919. godine. Čak se kandidira na izborima u sovjetskoj Bavaraskoj u svojem bataljunu i dobiva 19 glasova. Time postaje predstavnik svog bataljuna i time služi upravo onim snagama za koje će poslije tvrditi da ih je oduvijek mrzio. Nakon rušenja sovjetske Bavarske postaje desničar. Slučaj će mu ići na ruku: njegov bivši zapovjednik poziva ga u propagandnu jedinicu čiji je cilj borba protiv boljševizma. Tada ga kao uhodu šalju na različite skupove. Iste godine (1919.) postaje član nacionalističke Njemačke radničke stranke (kasnije Nacionalsocijalističke radničke stranke Njemačke), a od 1921. njezin je predsjednik. Dana 9. lipnja 1923. u Münchenu pokušava puč s omanjom skupinom istomišljenika zbog čega je osuđen na pet godina zatvora, ali je pušten na slobodu nakon devet mjeseci. Nakon neuspjeha puča Hitler je zaključio da se mora poslužiti legalnim sredstvima kako bi osvojio vlast. Za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne nastaje Main Kampf (Moja borba) kada mu kolege u ćeliji preporučuju da napiše memoare jer im je bio dosadan dok su se kartali.

Početak gospodarske krize u Njemačkoj početak je Hitlerova uspona. Broj nacističkih zastupnika u njemačkom parlamentu Reichstagu sa 12 zastupničkim mjesta 1928. godine porastao je na 107 zastupničkih mjesta 1930. godine. U naredne dvije godine njegova je stranka nastavila rasti, skupljajući poene na sve većoj nezaposlenosti, strahu od komunizma i nemoći svojih političkih rivala. Na vlast dolazi 30. siječnja 1933. godine kada postaje kancelar. Godinu dana kasnije u kolovozu, nakon smrti Paula von Hinderburga, spojio je funkcije kancelara, predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika. Time preuzima svu vlast i postaje vođa (Führer) Njemačke